Malaga

Provincija Malaga  u čijim okvirima se nalazi čuvena Costa del Sol (Obala sunca) je jedna od najvećih turističkih destinacija u svetu. Njene plaže, blaga klima tokom čitave godine i bujna vegetacija suptropskog rastinja privukli su masovni turizam pedesetih godina prošlog veka. Grad Malaga je osa i centar pomenute gusto naseljene provincije i po veličini je drugi grad pokrajine Andaluzije, sa sopstvenim aerodromom i nekoliko mesta od istorijskog interesa. Širi se u podnožju brežuljka Gibralfaro, na ušću reke Gvadalmedine okrenut zalivu.

Malaka, kako su je zvali njeni osnivači Feničani, bila je od samog početka važna luka. Kao Malactanum, u sastavu Rimskog carstva pri kraju stare ere, bila je međunarodna trgovačka veza sa severnom Afrikom. Posle kratkog perioda pod vizantijskom vlašću osvajaju je Vizigoti. U mislimansko doba zadržala je značaj trgovinskog centra, ali je u kalifatu igrala drugorazrednu ulogu. Posle pripajanja nasridskoj kraljevini Granade bila je glavna veza španskog juga sa Marokom. Hrišćani su je osvojili 1487. Takođe, bila je veoma važna za andaluzijsku privredu u 16. i 17. veku utrgovini sa Amerikom. Posle izvesnog nazadovanja u 18. veku, doživela je nov impuls s’ industrijalizacijom na samom početku 19. veka, kada su se u gradu naselile mnoge porodice kastiljanskih i stranih trgovaca.

Danas je Malaga dinamičan grad s trgovačkom lukom i razvijenom obalskom plovidbom za Seutu, Meljilju, Tandžer i Kanarska ostrva..

Zidine Kazabe se uzdižu sa ponosom u istorijskom jezgru. Nekada su bile, zajedno sa tvrđavom Gibralfaro, na vrhu istog brežuljka jedne od najmoćnijih utvrda muslimanske Španije. Gledajući odozgo sa tog mavarskog utvrđenja, vide se polukružne stepenice  rimskog pozorišta čiji su mnogi građevinski elementi iskorišćeni u  gradnji tvrđave. Podigao ju je berberski kralj u 11. veku nad ostacima stare arapske tvrđave i u nasridsko doba pretvorena je u kraljevsku rezidenciju u stilu srodnom Alhambri u Granadi. Na vrhu Kazabe, nasridski guverner Jusuf I sagradio je drugu tvrđavu   na ostacima građevine iz 10. veka. Od tvrđave Jusufa I ostale su samo ruševine. Njeno ime potiče od grčke ili feničanske reči faro što znači svetionik koji se nalazio na tom mestu u starini, te otuda i naziv tvrđave Gibralfaro – brdo sa svetionikom. U njenoj unutrašnjosti su sagrađene prostorije za smeštaj, skladišta, cisterne, kupatila i jedna džamija.

U samom srcu grada je katedrala Nuestra Señora de la Encarnacion (Bogorodice Utelovljenja). Njen sklop je mešavina različitih stilova. Radovi u izgradnji su počeli 1528. Godine ali  su se često prekidan i produženi do 1783. Posle rekonkista Malage, hriščanski osvajači su želeli da na mestu nekadašnje džamije sagrade velelepno zdanje koje bi veličalo njihovu pobedu.

Na najvećem gradskom trgu Plaza de la Merced, na samom uglu u kući sa brojem 15 nalazi se rodna kuća Pabla Pikasa – Casa Natal de Picasso, zato se  u samom istorijskom centru grada nalazi još i muzej sa njegovim delima – Museo Picasso.

Malaga je takođe ime slatkog, obično crvenog ojačanog vina koje potiče iz istoimene provincije.

Janko Ignjatović