Meksiko - kakav bakšiš takav i osmeh konobara

Kada krenete na put u Meksiko trebalo bi da znate da vas očekuje puno novih iskustava, predivna priroda, rajske plaže, ljubazni domaćini, fascinantni arheološki lokaliteti, ukusna hrana i… obavezno davanje napojnice.
Meksiko je zemlja u kojoj puno ljudi radi u turizmu i delatnostima koje su vezane za turizam. 
Turizam donosi dosta novca u budžet države,i puni džepove privatnih (često inostranih) kompanija kojesu vlasnici hotela, restorana, zabavnih parkova, autobusa, katamarana i svega ostalog što je neophodno za kompletanugođaj turista. Najmanji deo zarade od turizma dobiju direktni pružaoci usluga. 
Konobari, sobarice, vozači autobusa, lokalni vodiči na izletima, svi će se potruditi da svoj posao urade besprekorno, da se korisnici usluga osećaju dobrodošli i da odu kući zadovoljni. 
Taj njihov trud, nažalost, nije dovoljno cenjen od strane poslodavaca. U zemlji čiji glavni grad ima oko 20 miliona stanovnika,radne snage koja prima minimalnu platu ima na pretek, i teško je izboriti se za povišice. Sa druge strane više zarade znače i veće izdvajanje za porez. Zato se pružaoci usluga u turizmu oslanjaju na napojnice. 
Napojnice im omogućavaju da zarade svotu dostojnu njihovog truda, koja im omogućava pristojan život, a za koju se ne plaća porez. 

Od zaposlenih u agenciji i predstavnika na destinaciji čućete da je davanje napojnice u Meksiku obavezno, iako je to nepisano pravilo. Napojnica se u Meksiku podrazumeva, i daje se više puta u toku dana, svaki dan. Toga treba da postanete svesni pre putovanja i da se pomirite sa tim da će napojnice činiti deo troškova vašeg putovanja u Meksiko, pa će vam sve to nekako lakše biti na samom putovanju. 

Kome i koliko se daje napojnica?

Za početak sobaricama, kojima se ostavlja minimum jedan evro ili dolar dnevno. Primetićete da one to znaju da cene. Zatim, ako u hotelu imate i doručak, onda se kuvarima i osoblju hotelskog restorana ostavlja nekoliko evra svakog dana.

Na izletima, na kraju dana, kada se prepuni utisaka vozite ka smeštaju, sakuplja se novac za napojnicu koju dele lokalni vodič i vozač. Minimum je pet evra po osobi, ali ako ste zaista zadovoljni onim što ste čuli, naučili i doživeli tog dana, naravno da možete dati i više. 

Napojnicu će očekivati i oni koji vas budu vozili katamaranom ili čamcem, ili vam pruže bio kakvu drugu uslugu.U restoranu je uobičajeno da zaokružite račun, ne tražite kusur, ili ostavite 15 % od iznosa na računu. 

Oni koji vam donesu kofere u sobu, koji vam otvaraju vrata hotela, i oni koji vam pomognu na recepciji takođe će očekivati bar jedan evro,tri do četiri puta tokom vašeg boravka u hotelu.

Nekada se dešava da putnici ostave vrlo mali, gotovo uvredljiv bakšiš. To se uglavnom dogodi zbog toga što su meksičke novčanice u velikim apoenima, pa se onima koji su navikli na evro ili dolar 50 pezosa učini kao mnogo, a zapravo je to oko 2,5 evra. Zato je potrebno preračunati koliko napojnica iznosi u nekoj čvrstoj valuti, jer  50 ili 100 pezosa nije 50 ili 100 evra ili dolara. 

I tako, malo po malo, deo novca koji ste poneli u Meksiko otići će na napojnice.

Osmeh i srdačnost onih koji će vam biti domaćini vrede i više, a oni će se, podstaknuti napojnicom, truditi da i svaki naredni dan pruže svoj maksimum. Naprotiv, ako je bakšiš premali, otaljaće svoj posao narednog dana, ili će ga čak i izbeći.          Meksiko je destinacija na kojoj su cene suvenira, hrane u restoranima i pića u barovima niske, pa davanje napojnica neće značajno poremetiti vaš budžet, a ako se u obzir uzme celokupan iznos za tako daleko putovanje, onda su napojnice samo kap vode. Ipak, vaša kap spasonosna je za ljubazne, vredne i „žedne“ radnike u Meksiku. Ni slučajno ne pomišljajte da zbog ovoga odustanete od putovanja u Meksiko, jer ćete propustiti sve one lepe stvari iz prve rečenice.Meksiko je uživanje za sva čula, destinacija koje ćete se uvek rado sećati i kojoj ćete verovatno poželeti da se vratite nakon prve posete.                                                                                                                                                              

Vanja Marković