Putopis Kuba - Kao na svadbi - 2. poglavlje

Sve ulice u Havani vode prema centru grada gde se kao glavni orijentir nalazi parlamentarno zdanje ili kako ga domaćini zovu Kapitolio. Kupola ove palate se izdiže visoko iznad okoline i svojom raskošnom arhitekturom dominira među građevinama. Gradili su je amerikanci počev od 1926 godine, a poslaničke dveri otvorene su 1929 godine. Projekat je potpuno isti kao što je Kapitol u Vašintonu samo u manjim gabaritima jer su se nadalii da će na taj način trajno zaštiti svoje imperijalističke interese.

Kubanci i graditelji su poverovali da na ovaj način dobijaju hram demokratije. Umesto slobode uselio se duh nemira i kolonijalni poredak u sprezi sa domaćom buržoazijom. Havana je za kratko vreme postala novi američki Las Vegas gde je procvetao kriminal, kocka i prostitucija. Stranci su preuzeli potpunu kontrolu vlasti dovodeći na odgovorne funkcije domaće poslušnike.

Ekonomsko i političko stanje u državi kulminiralo je 1952 godine i potrajalo sve do nove 1959.  Godine kada je završena poslednja revolucija i utvrdila novi trnoviti put nacije kojim se danas živi.

Šetamo prostranom i najdužom avenijom Malekon pored mora. Pred nama je najluksuzniji hotel “Nacional” sa prostranim parkom, baštama i restoranima. Hotel je sagradio čikaški gazda podzemlja Laki Lučijano 1932 godine. Sa hotelom su se uselili šverceri alkohola, kockari, korupcija i prostitucija. Posle Drugog svetskog rata 1946 god. u hotelu je zakazan koncert pevača Frenka Sinatre. Pod vidom koncerta bio je to najveći skup vođa američkog podzemlja o usaglašavanju teritorija i poštovanja međusobnih odnosa. Ni na ovom prostoru nije došlo do pomirenja pa je već do žestokog oružanog sukoba mafijaša. I danas na pojedinim spoljnim zidovima hotela vide se “ožiljci” od metaka kao trajna uspomena ružne prošlosti. Hotel je u državnom vlsništvu ugladjen do Luks  kategorije gde se pansion kreće od 250 do 1.750 američkih doalra.

Uz turističku atrakciju da je u ovom delu privremeno bilo utočište čikaških ganstera za ovaj hotel je vezana i druga priča opet oko suseda Amerikanaca. U parkovskom žbunju kamuflirani su podzemni bunkeri u kojima su 1961 god. instalirane nuklearne bojeve glave sovjetske proizvodnje uperene prema važnim straetškim tačkama Sjedinjenih država. Bila je to poznata “Kubanska kriza”. Američka tajna služba je organizovala kubanske emigrante da napadnu Kubu u pokrajini Gvantanamo i vrate na vlast bivšeg predsenika i diktatora Batistu koji je na dan pobede revolucionara 1.01.1959 godine sa bogatim plenom prebegao kod komšija. Kubanci su pružili žestok otpor u Zalivu svinja uz pomoć Rusije i sa minimalnim žrtvama i kratko vreme odbranili suverenitet zemlje. Strah ili razum preovladao je među državnicima i izbegnuta je svetska katastrofa.

Hotel Nacional se nalazi na granici Stare i Nove Havane. I takva podela nije baš prihvatljiva. Novi deo grada primetan je po novijim višespratnim građevinama, širokim bulevarima, poslovnim zgradama i parkovima, državnim institucijama, hotelima, rezidencijama i kompleksom univerzitetskog centra. I u ovom elitnom delu Amerikanci su se svojevremeno instalirali gradnjom višespratnog hotela Hilton. To vlasništvo im nije dugo trajalo jer posle revolucije i nacionalizacije tu je bila privremena predsednička rezidencija Fidela Kastra.

Stara Havana je po visini gradnje primetno odvojena od najstarijih jednospratnica i to Avenijom Del Prado sa promenadom u sredini i ulicama sa obe strane. U ovom delu su nanizane petospratnice iz XVIII veka. Avenija je slična po izgledu i nazivu onoj u Barseloni. Šetajući po njoj nekoliko dečaka i devojčica sa smehom su uzvikivali zamnom:”Barsa,barsa!” a povod je bio moj ranac sa logom Barselone. Slikali smo se uz pozdrav: “Buenos dias”!.Svaka zgrada je različito projektovana i osenčena mirnim bojama, naglašena na svoj način sa različim oblicima prozora, terasa ukrašenih umetničkim bravurama od kovanog gvoždja. Ove niske građevinskih đerdana potiču iz XVIII i XIX veka.

Najstarije građevine za pristajanje jedrenjaka i brodova, tvrđave i pristaništa Španci su gradili tokom XVI i XVII veka pa je Havana postala glavna veza između Starog i Novog sveta. Oni su uveli prvu urbanizaciju gradova. Planirani su trgovi i prave ulice sa jednospratnim zgradama po srednjevekovnoj arhitekturi. Kuće su ukrašavane masivnim vratima i prozorima sa rešetkama od gvožđa u uskim uličicama gde i danas dopiere malo sunčeve svetlosti.Takav način gradnje krasi celu Kubu sa niskim kućicama od lakih materijala naročito u prigradskim i seoskim naseljima. Taj kolorit malih kuća u egzotičnom zelenilu podsećaju na slikovnice iz bajki. Jedno od takvih naselja kao manja varoš Trinidad je u potpunosti sačuvano sa potpunom slikom prošlih vekova. 

Oko 20.000 stanovnika u kaldrmosanim ulicama, niskim kućicama živih boja gde svaka kuća ima direktan ulaz sa ulice u dnevnu sobu ili kuhinju. Ljudi sede ispred svojih domova, deca se igraju, a komšije igraju domine i veselo i glasno uživaju na svom modifikovanom španskom jeziku. Ovo naselje uživa zaštitu Uneska i traje usporeno duhom prošlih vremena.

Stara Havana ima više lepih trgova okruženih sa katedralama, tornjevima i javnim zgradama proteklih vekova i aristokratskim palatama. U jednoj ulici na fasadi je urađen veliki mural prepoznatljivih aristokratskih likova u prirodnoj veličini kao obeležje vremena kroz koje je ovaj grad prošao. Većina zgrada nosi obeležje neoklasicizma i secesije. Između  trgova teško je odlučiti se koji je najlepši. Stara Havana ima i svoj Stari trg, zatim Hristov trg, pa Trg oružja i možda najlepši među njima Trg Katedrale u kojoj su jedno vreme bili smešteni zemni ostaci Kristofera Kolumba. Na Trgu oružja nalazi se najstarija zgrada Stare Havane građena sa stubovima u stilu Antičke  Grčke.

Najposećenija mesta u starom delu gde se čeka na red za mesto su barovi EL Floridita I Del Medio gde je Hemingvej ispijao svoje koktele sa duplom dozom ruma pa je po njemu i nazvan Papa Hemingvej.

Stara Havana deluje impresivno i neodoljivo za razgledanje. Možda je u vrhu i  evropskog građevinarstva. Međutim, nesrećna sudbina prati je od postanka do danas. Skoro polovina tih lepih građevina deluje sablasno i skoro pred urušavanjem. Čak preko puta samog Kapitola iz višespratnice raste ogromno drvo kroz prozor. Država ulaže velike napore posle nacionalizacije da obnavlja jednu po jedenu zgradu i pretvara u hotele, muzeje, galerije i poslovne zgrade. Ipak teško i sporo se odupire američkim sankcijam koje parališu brži razvoj zemlje.

Posle obilaska okupili smo se u Central parku kao mestu gde se zakazuju sva viđenja.Primetno je da se svakog dana i u svako vreme vode žučne rasprave u grupama različitih generacija. Prva pomisao je da raspravljaju o politici. Bez obzira na život u siromaštvu, bonovima za snabdevanje i čekanje u redovima ovi ljudi u parku tako viču i mašu rukama, a radi se o navijačima za klubove u bezbolu.

A naša grupa se smestila u deset šarenih kabrioleta marke Ševroleta, Bjuika, Plimuta i drugih oznaka i otisnula se u lagano razgledanje iz ovih neobičnih vozila. Jake sirene, buka starih motora i glasna muzika podsećali su  na svadbeni karavan iz naših krajeva, a na to smo se podsetili grupnom fotografijom kao da smo svatovi ispred opštine.

Tomislav Stanić