Putopis Kuba - Na Trgu Revolucije - 4. poglavlje

Najlepši pogled na Havanu doživljava se sa krova obelisk visine 130 metara. I nalazi se na najznamenitijem Trgu Revolucije. Namenjen je važnim i brojnim skupovima naroda za više od 100.000 ljudi. Započeo ga je bivši predsednik i diktator Fulgencio Batista verovatno u nameri da jednog dana bude smešten sopstveni spomenik za zasluge i vladavinu od 25 godina. I izjalovilo mu se. Prevario se u računu da nijedan diktator na kraju puta nije završio mandat sa srećnim krajem.

Pravo mesto na ovom trgu prvo je dobio revolucionar, borac za pravdu i demokratiju Jozef Marti koji je 1895 godine pokrenuo narodnu revoluciju protiv braće kolonista iz Španije. To je bila prekretnica u burnoj istoriji Kube počev od ukidanja robovskog rada pa do preprodaje države izmedju Španaca, Engleza, Francuza i Amerikanaca. Sa Martijem je počela nova istorija Kube i zato je dobio zaslužno mesto na Trgu Revolucije. Njegovim delom je Kuba 1902 godine prvi put stekla nezavisnost. Trg je građen i završen u mandatu predsednika Fidela Kastra koji je posle Martija doneo drugu slobodu Kube. Dugogodišnji vođa je na Trg smestio uspomene ne na sebe već na ratne komandante Ernesta Če Gevaru I  Sjenfuegosa Kmila.

Fidel, sin bogatog oca kapitaliste vlasnika 11.000 hektara zemlje studirao je prava u Havani i već je kao student započeo borbu za humane društvene odnose, pravdu i obračun sa surovim kapitalizmom koji vlada na Kubi nametnut od Amerikanaca i  sa domaćim poslušnicima na štetu naroda koji je živeo u bedi i siromaštvu.

Zbog pokušaja napada na kasarnu 1953 god. Fidel je osuđen na 15 god. zatvora. Posle dve godine je pomilovan i prebegao je u Meksiko gde je upoznao argentinca i saborca Če Gevaru. Dodatak imenu “Če” dobio je u Meksiku što na agentinskom znači “drug”. Našli su se kao braća po revoluciji i započeli san o podizanju  ustanaka širom Južne Amerike. Nije prošlo mnogo vremena i već je organizovana priprema i invazija na Kubu.Iz taktičkih razloga organizovali su se u dva krila .Jednim je komandovao Če Gevara u Centralnoj Kubi a drugim Kamilo dok je Fidel komandovao revolucijom i kordinirao akcijama i postavljenom cilju “Socijalizam ili smrt”. Ova parola je ispisana na bilbordima i danas širom Kube.

Fidel nije uživao u predsedničkim privilegijama, živeo je životom običnih Kubanaca i ostao je dosledan svom revolucionarnom životu do kraja. Na Trgu  Revolucije pored Martija postavio je čelične murale komandanata koji su dali direktni oružani doprinos uspehu revolucije Če Gevari i S. Kamilu sa njihovim potpisima i porukama: ”Uvek do pobede Če”  i druga:”Fidel samo nastavi. Kamilo”, a ova poruka se odnosi kada je Kastro držao politički govor posle Revolucije I nakon četiri sata upitao Kamila da nije preterao, Kamilo mu je odgovorio prethodnom porukom, pa je Fidel produžio priču još sedam sati.

Fidel Kastro je vodio Kubu oko 50 godina i sve vreme se odupirao američkim sankcijama. U čuvenoj “Kubanskoj krizi” 1961 god. oni su silom pokušali da vrate Batisu na vlast uz veliku pomoć kubanske emigracije i kapitalista koji su  sa njim prebegli u SAD. Nije im uspelo jer se kubanski narod naježio kao mali zeleni alligator i uspešno pružio otpor velikom američkom krokodilu. Obraz je sačuvan i uz pomoć tadašnjeg SSSR. Fidel je političkom i državnom odlučnošću pokazao da Kuba nije na prodaju i uz pomoć siromašnog I ponosnog naroda odbranio istorijske vrednosti zemlje.

Po nekoj nezvaničnoj statistici na Fidela je pokušano 400 atentata što je bio i pokušaj rušenja socijalističkog uređenja zemlje. Više pokušaja bilo je samo na Jasera Arafata, čak 600 puta.

Slavu Kubanske revolucije nije prigrabio za sebe. Glavne zasluge je iz srca preneo na komandanta Ernesta Če Gevaru čiji se transparent, bilbordi i spomenici nalaze širom ostrva. Revolucija se završila u gradu Santa Klari gde je podignut mauzolej Če Gevari i njegovim borcima koji su izginuli 1967 god. u Boliviji pokušavajući da kubansku slobodu šire po Južnoj Americi.

Završnu operaciju u Santa Klari vodio je Če sa svojih 300 boraca i uništio oklopni voz sa naoružanjem i tri hiljade vojnika koje je Batista poslao da zadaju završni udarac gerilskom frontu. Muzejski ostaci voza i pruge stoje kao večna opomena da diktatura na Kubi neće proći.

Če Gevara je posle revolucije je živeo životom običnog građanina. Sa ženom i četvoro dece stanovao je po kasarnama i obavljao visoke državne dužnosti. Kao minister privrede nedeljom je odlazio sa radnicima na ručnu žetvu šećerne trske. Jedan od polaznih revolucionarnih zadataka bilo je opismenjavanje. Od 20 odsto pismenog stanovništva izborio se da danas na Kubi nema nepismenih.

Za Čeovo socijalističko opredeljenje vezana je i anegdota. Postavilo se pitanje na sastanku za guvernera Narodne banke i da bi to trebalo da bude ekonomista. -“Evo ja ću”, prijavio se Če. Presedavajući mu se obratio:”Pa vi ste lekar, a ne ekonomista?”-“Izvinite nisam dobro čuo, mislio sam da se traži “komunista”. Bez obzira na ovu šalu, Če je sve do 1965 godine obavljao dužnostt guvernera, ministra i drugih političkih funkcija.

Nemirni duh revolucionara i borca za socijalizam i pravedno društvo odrekao se državničkih poslova i krenuo u nove revolucije po Africi i Južnoj Americi. Supruga Aleida je ostala na Kubi sa četvoro dece, a 1967 je primila tužnu vest iz Bolivije da je uz pomoć CIA i domaćih diktatora posle dvogodišnje borbe likvidiran sa svojih 70 drugova. Posle 30 godina njhovi zemni ostaci su pronađeni i smešteni u kripti mauzolaja u gradu Santa Klari osvetljeni večnim plamenom.

Sa velikim poštovanjem kubanci pevaju pesme o voljenom komandantu koji je položio život za ideju socijalizma.

Tomislav Stanić