Zašto posetiti Berlin

Verovatno niko ne bi ni mogao ni da zamisli da će jedno malo veće selo od svega šest hiljada stanovnika krajem 13.veka vrlo brzo postati kulturna i kreativna metropola, ne samo Nemačke i Evrope, već i sveta. A Berlin je upravo to i mnogo više! Povoljan položaj koji zauzima, u samom srcu “starog kontinenta”, na raskršću velikih sila, religija i kultura, učinila je ovaj grad prebogatim istorijom, koja ga vekovima nije štedela, ali je od njega danas napravila grad slobode, osmeha i vrištajuće energije mladih ljudi i umetnika, a taj proces bio je dugačak, tezak i često, nažalost krvav.

Populaciju od svega par hiljada stanovnika vrlo brzo dupliraju Hugenoti, protestanti koji su morali da napuste katoličku Francusku i nastane se u protestantskoj okolini. Veći napredak grada primećuje se tek nakon tridesetogodišnjeg rata, koji je unazadio ne samo Berlin,već i celu Nemačku, jer je u ratu izmedju protestanata i katolika, zemlja ostala bez više od trećine stanovništva. Međutim, Hoencoleri, jedna od najuglednijih nemačkih dinastija, stavlja naglasak na privredni razvoj, tako da Pruska, baš kao i njena prestonica Berlin, dozivljavaju ekonomski i kulturni procvat. Početkom dvadesetog veka, grad se razvija u pravu metropolu. Osam, do tada samostalnih gradova, i preko šezdeset seoskih naselja spajaju se u jednu administrativnu celinu tako da u tom trenutku, ovaj, po veličini drugi zapadnoevropski grad, odmah posle Londona, doživljava pravu renesansu. Ulaže se mnogo u arhitekturu, postoje preko stotinu dnevnih listova, pedestak aktivnih pozorišta, tri opere, bezbroj galerija, muzeja…

Drugi svetski rat, potom i podela na Istocnu i Zapadnu Nemačku, doneli su jedan težak period, ali Nemci ne bi bili Nemci, kada se ne bi izdigli iz poraza i ponovo fascinirali ceo svet. Po padu berlinskog zida, grad je ponovo rođen. I svi su hteli da ga oblikuju po svojoj volji. Jedni su želeli Berlin, onakav, kakav je on nekada bio, dok su drugi želeli da njihov grad gleda u budućnost. A danas je Berlin mešavina starog i novog, istorije i modernog. Možda najbolji primer za to jeste i Potsdamer Plac-za vreme jedna obična, napuštena livada na kojoj je bila zabranjena bilo kakva gradnja zbog blizine zida i da slučajno neko ne bi pobegao na zapad, a danas impresivna građevina od stakla, koja odiše elegancijom i raskoši,sa bioskopima, hotelima, filmskim muzejom…Još jedan od originalnih nemačkih ’’izuma’’ je "love parade". Počela je od šetnje Zapadnim Berlinom, pre svih, ljubitelja elektronske muzike, da bi se vrlo brzo pretvorila u manifestaciju koja je privlačila milione turista iz različitih krajeva sveta. Simbolično, ovaj dogadjaj je na neki nacin i kulturni ujedinitelj dve Nemačke. Nakon pada Berlinskog zida, njegovi osnivači, u želji da izbegnu komercijalizaciju tehno muzike, sele elektronsku scenu mahom u Istočni Berlin, gde niču underground klubovi, pre svega smešteni u napuštenim fabrikama, zgradama, metro stanicama… Jedan od najistaknutijih klubova te vrste je i “Tresor”. Kao što mu ime kaže, u početku se nalazio u trezoru banke, da bi nakon zatvaranja i kraće pauze promenio lokaciju i uselio se u bivšu toplanu. Njegova specifičnost je u tome što ničim ne podseća na “main stream” klubove. Sivi betonski zidovi, mračni hodnici, jedinstven miris i zaglušujuća buka možda ne zvuče kao najbolja preporuka, ali upravo to odstupanje od klišea je postalo njegov zaštitni znak. Trezor kao takav predstavlja produkt čiste energije Berlina i ljudi koji nenametljivo ali originalno pomeraju granice i ruše predrasude o Nemačkoj kakva je nekada bila, a istovremeno stvaraju novu sliku o zemlji koja je postala sinonim za mir, toleranciju i slobodu.
 

I to je upravo ta pobeda Nemaca, koji su uspeli da pomire naočigled nepremostive razlike i stvore grad bogate istorije i kreativne budućnosti, grad koji je postao atelje za najtalentovanije umetnike i arhitekte sveta, možda ne najlepši, ali svakako uvek izmami osmeh na lice kada u njega ponovo dođete i ostavi onaj osećaj u vama, da mozda ne znate tačno kada, ali znate da ćete se sigurno vratiti da ga vidite bar još jednom. I to na kraju tako i bude… Osim sto se ne završi na tom jednom….
 

Jovan Andrijašević